„Mokrine kod Herceg Novog – Bokeški grad u selu” najnoviji je publicističko-istoriografski poduhvat dr Gorana Komara. Knjiga - monografija, o Mokrinama i njegovim stanovnicima, predstavljena je nedavno u ovom mjestu, a uskoro će biti promovisana i u Herceg Novom.
Kako za „Dan” kaže dr Komar, predani istraživač istorije novskog kraja, ali šire i Crne Gore i Hercegovine, riječ je o luksuznoj foto-monografiji planinskog novskog sela Mokrine. Knjiga u prvom dijelu, pojašava Komar, donosi arhivska dokumenta sela Mokrine, prikazana po važećim standardima. Takođe, čitalac će naići na kvalitetne fotografije dokumenata koji se nalaze u tri primorska arhiva – hercegnovskom, arhivu SPC – Manastira Savina i Dubrovačkom državnom arhivu. Pored toga, čitaocu su pored originala omogućeni i „transkripti” arhivskih dokumenata Vukovom ćirilicom. U drugom dijelu monografije, kaže Komar, nalaze se fotografije svih mokrinskih porodičnih kuća, izvanredno i precizno građenih, najboljeg sloga fasada, otkud i potiče podnaslov knjige – „Bokeški grad u selu”.
– Mogli smo odabrati i neko drugo hercegnovsko selo sa tradicionalnom arhitekturom, ali, Mokrinjani su u prošlosti bili najpoznatiji bokeški graditelji, takozvani dunđeri. Oni su odlazili na stranu, u Crnu Goru, Hercegovinu, i izgradili mnogo stambenih kuća i crkava. Možete zamisliti onda kako izgleda selo u kome su živjeli – pojašnjava dr Komar razlog zbog kojeg se posvetio u ovoj knjizi baš Mokrinama. Dodaje i da je bitno napomenuti da u ovom selu postoji groblje u kome je najveći broj spomenika izgradio samouki umjetnički klesar Stanko Lepetić, preminuo polovinom 20. vijeka, a koji je ostavio nevjerovatan opus zanatski i umjetnički beskprekorno izrađenih nadgrobnih spomenika.
– U Mokrinama, kod parohijalne crkve, kao i pored drugih crkava, kojih u ovom malom selu ima pet živih, može se vidjeti visoki domašaj grobaljske kulture kod bokeših Srbalja, A, kada je tako visok domašaj grobaljske kulture, onda je nesumnjivo i ukupna kultura i život tog sela bio na visokom nivou – kaže dr Komar.
Kao posebno važno kada je ova monografija u pitanju dr Komar ističe prvo objavljivanje arhivskih dokumenata, takozvanih „Nota od soli”.
– „Note od soli” predstavljaju popise glava porodica svih hercegnovskih sela, pa i Mokrina, a koji su nastajali od 1750. do 1808. godine. „Note od soli” zovu se zbog toga što su mletačke vlasti putem seoskih sveštenika i knezova popisivale domaćine i broj članova porodice, kako bi mletački Magistrat za so doznačio odgovarajuće količine soli po naselju. Zbog toga se ti popisi tako zovu – kaže dr Komar.
Ž.J.

---

Ponešto i o stećcima...
Kao jedan od pionira izučavanja stećaka na ovom prostoru, koji je u taj posao ušao samoinicijativno, sagledavajući značaj ovih nadgrobnih spomenika za našu istoriju i kulturu, dr Komar pozdravlja napore koji se u posljednje vrijeme čine na državnom i regionalnom nivou.
– Mora se pozdraviti stavljanje stećaka na tentativnu listu Uneska. No, podvlačim i jednu notornu činjenicu. Srpski narod koji naseljava prostore centralnog Balkana, sa episkopijama i mitropolijama svoje SPC, jednim potezom može učiniti najkonkretniju mjeru za zaštitu ovog spomeničkog blaga, koje je dragocjenost u evropskim i svjetskim razmjerama.
Odnosno, da SPC donese odluku i zabrani uništavnje tih nadgrobnih spomenika. Jer, na taj način bi se automatski zaštitilo oko 85 odsto ukupnog nasljeđa stećaka, a koji se uglavnom nalaze u portama srpskih crkava i manastira, i srpskih grobalja – kaže dr Komar.